U pripremi za sastanak povjerenika HSDK u ustanovama kulture Grada Zagreba 5. ožujka 2014., a kao očitovanje na pismo koje je potpisao gospodin Žarko Savić, predsjednik SHG, dajem slijedeće očitovanje:
- Sastanci u HSDK sazivaju se kada to odgovara većini povjerenika. Vrijeme sastanaka nije moguće podešavati prema mogućnostima bilo koga, nego je zadaća osigurati da sastanku prisustvuje većina povjerenika. Predstavnik glumaca, to znaju svi povjerenici koji su bili na sastancima, gospodin Žarko Savić pozivan je i bio je prisutan na većini sastanaka. Član je pregovaračkog odbora, te zastupa interese SHG. Predstavnik podružnice SHG gospodin Žarko Savić, bio je na većini kako pripremnih tako i pregovaračkih sastanaka. Redovito je dobivao sve materijale kao i drugi povjerenici i članovi pregovaračkog odbora, jedan jedini put je dostavio prijedloge o radnom vremenu i prestanku radnog odnosa koji su uvršteni u nacrt prijedloga KU; nikada nije osporio ni jedan prijedlog o kojemu se razgovaralo. U nekoliko mi je navrata rekao da ima nezadovoljnih glumaca i svaki puta je dobio odgovor da možemo sjesti i razgovarati ili neka se daju pisani i obrazloženi prijedlozi, pa će biti razmotreni na pripremnim sastancima pregovaračkog odbora i ako se prihvate bit će uvršteni u prijedlog KU. Nikada nije dostavljen nikakav pisani prijedlog o osnovici i koeficijentima, niti je itko predložio ili zatražio sastanak.
- „Ne možemo se složiti s tvrdnjom da je većina prihvatila prijedloge na sastanku iz kojega su bili isključeni glumci“ piše u dopisu koji potpisuje Žarko Savić. A koga je, pobogu, na svim sastancima predstavljao on, ako to nisu glumci. Gospodin Savić je predsjednik podružnice Sindikat hrvatskih glumaca, bio je na sastancima, a piše da su glumci isključeni. O kojoj većini piše predsjednik SHG? Od 29 podružnica HSDK u Gradu Zagrebu sa oko 1.400 članova sindikata, 7 podružnica je iz gradskih kazališta u kojima sindikat glumaca ima manje od 200 članova. Ako sastancima prisustvuje od 17 do 22 povjerenika (a potpisne liste su uobičajeni način evidentiranja prisutnosti), uključujući i gospodina Žarka Savića, te se jednoglasno nešto zaključi, kako se može tvrditi da većina nije izglasala pojedina rješenja ili pojedine postupke. Ako većina glumaca nije znala što se radi, zar je to krimen glavne tajnice, a nije njihovog zastupnika Žarka Savića?
- Ne odričem se ni jedne svoje izrečene ili napisane tvrdnje koje su citirane pod točkom 2. Ne tražim ni od koga da ozakoni tablice koje se dorađuju, niti da pristane na rješenja koja nisu izpregovarana. Pregovori su proces u kojemu pregovaračke strane nastoje ostvariti svoje interese. U Zagrebu taj proces još traje i ne usudim se reći do kada će trajati, niti kakav će rezultat imati. Ali, moram reći da su od Dubrovnika do Osijeka, Pule, Varaždina, Splita, Koprivnice, Slavonskog Broda, Križevaca, Opatije i desetke drugih gradova i županija na snazi kolektivni ugovori koje je u procesu pregovora, nekad uspješnije, nekad manje uspješno u ime članova HSDK vodila glavna tajnica. Nikada i nigdje, nezakonito, jednostrano, pristrano, a kamo li na štetu članstva. Pitanje je samo da li članovi uvažavaju objektivne okolnosti u kojima se taj posao radi i da li su spremni prihvatiti kompromise ili učiniti onaj zadnji korak pritiska – prosvjed ili štrajk o čemu ponekad ovisi krajnji rezultat. Kao koautoru prvoga KU za kulturu u Gradu Zagrebu, doduše sa poslodavačke strane, a sada 12 godina pregovaranja na sindikalnoj strani, imam pravo reći da ovaj posao znam raditi, te da se sa svim važećim kolektivnim ugovorima u gradovima i županijama diljem Hrvatske ponosim. Velika većina od oko 3500 članova koji su pokriveni kolektivnim ugovorima u djelatnosti kulture, uključujući i glumce u kazalištima, zadovoljni su jer znaju koliko se znanja, vještine i energije ulaže u pregovarački posao i to poštuju. Ona manjina koja nije zadovoljna postignutim, najčešće prestaje biti članom HSDK i to smatram poštenim, bez obzira što i takvi članovi koriste svu zaštitu koju svaki, pa i najgori kolektivni ugovor pruža.
- Spominjanje mojeg prethodnika uvaženog Ferde Bobana, koji je ovaj posao radio prije 18 godina, je izvan racionalnosti, makar je riječ o uspostavljenim odnosima o kojima glumci govore. Analizu koju spominju, nije radio Ferdo Boban, nego Ljubica Pilić, tada načelnica financija u Uredu za kulturu uz svesrdnu pomoć pravne savjetnice Ane Brajić. Uspostavljeni odnosi su, dakle mojih ruku djelo i rezultat mojega znanja i mojih analiza. Ni danas ih se ne odričem, dapače, branim ih i onda kada su neobranjivi (moje prve obrane tih odnosa, šarene tabele iz veljače 2014. upravo su to, pogledajte obrazloženja). Bio je to onaj prvi korak kojim se drugu stranu pokušava dovesti za pregovarački stol i zauzeti položaj s kojega se može braniti ono što je konačni cilj, a tadašnji cilj je bio obraniti odnose i postojeće plaće. Sada nakon punih godinu dana i iskustva koje imamo s drugom stranom (nasilno donesenim pravilnicima o radu), naši su ciljevi jednostavno morali biti usklađeni sa objektivnim uvjetima, ako hoćemo imati kolektivni ugovor. To je do nedavno iznesenih stavova glumaca, bilo neupitano. Kome to nije jasno, taj ne razumije stanje stvari i preuzeti uvjet (prihvatio ga je i Žarko Savić) a to je: masa sredstava za plaće u 2015. se ne može povećavati. A glumci pišu „ako se plaće izjednačavaju s gradskom upravom, to se može napraviti i povećanjem osnovice bez zadiranja u koeficijente“. Jesu li izračunali da 1% povećanja osnovice iznosi 2,4 milijuna kuna (spremačici 50 kuna, a na plaći koja iznosi 10.000,00 kuna bruto 100 kuna bruto). Gdje su ti novci ako smo preuzeli obvezu ne povećavati masu sredstava? Pri tom ne osporavam da je smanjivanje plaća napravljeno na način da se srušio dosadašnji sustav, onaj koji sam i ja napravila, koji sam od veljače do srpnja prošle godine branila. Ali za razliku od glumaca, ja u ovome trenutku ne vidim da postoji ikakva mogućnost da se to počne ispravljati. Izbor je jasan: ili imati kolektivni ugovor i zaštitu koju on pruža, ili ostati prepušten pravilnicima o radu. Odnosi i ispravljanje bilo kakvih drugih nelogičnosti ili nepravednosti, u ovome trenutku jednostavno, prema dogovoru, nisu predmet pregovora. To mogu potvrditi svi članovi pregovaračkog odbora. U veljači prošle godine, sve moje šarene tabele bile su dokazivanje da ne smijemo srušiti te odnose, ali su ti srušeni odnosi prema donesenim pravilnicima sada naša stvarnost, ako držimo do svoje riječi, a dao ju je i Žarko Savić u ime glumaca (masa za plaće se ne povećava). Uspostava tih odnosa sada nije predmet i cilj, jer nema uvjeta za to. Dogovoreni cilj za koji je glasovala većina povjerenika, pa i Žarko Savić je, što prije potpisati kolektivni ugovor na postojećoj razini plaća i s postojećim odnosima; pokušati ispraviti koeficijent spremačice i početni koeficijent VSS, jer to ima argumentaciju, a sve ostalo ostaviti za vrijeme kada proračun Grada Zagreba bude porastao za nešto postotaka (to smo trebali dogovoriti za naš uzvratni prijedlog, kao odgovor na ovo što nam je dostavljeno). Pored toga, mišljenja sam da bi trebalo probati još jedan put postići ujednačeno plaćanje noćnog, nedjeljnog, dvokratnog i smjenskog rada, jer su i na tim pravima argumenti na strani sindikata. S tim ćemo izaći pred zamjenicu gradonačelnika. Možda ona ipak prihvati da se ispravi ta očita razlika između službenika i namještenika u upravi i kulturnih radnika, iako i ta priča košta najmanje 4 milijuna kuna godišnje i iz toga razloga ima male šanse.
- Da, izjednačavanje osnovice i ujednačavanje koeficijenata u kulturi s koeficijentima koji su u primjeni za službenike i namještenike je pojednostavljivanje sistema, a onda i obrazlaganja, ne samo suprotnoj strani nego i javnosti, o čemu ovaj sindikat uvijek vodi računa. Lakše je novinarima pokazati razliku u koeficijentu, nego im prezentirati računicu iz koje proizlaze razlike u našim plaćama, (ako je u ovo vrijeme uopće mudro izlaziti u javnost s našim i upravnim plaćama). Zaprepaštenost tim obrazloženjem glumaca i mene zaprepašćuje, jer smo upravo u vrijeme Ferde Bobana to imali kao argument na temelju kojega se napravio tadašnji KU, a koji glumci ističu kao primjer dobrih odnosa.
- Svi povjerenici koji dolaze na naše pripremne sastanke ujedno i članovi pregovaračkog odbora uključujući gospodina Žarka Savića, znaju da na njih dolazim pripremljena s jasno postavljenim temama i na kraju jasno definiranim stavovima koji se utvrđuju na način da ih prihvati većina, u pravilu jednoglasno i uvijek do sada uz glas Žarka Savića. Stoga, izjava „…a većina članova nije ni znala, niti raspravljala, a pogotovo ne zauzela stav,…“ ne znam što treba značiti, ako je Žarko Savić bio na sastancima i ako je on predstavnik glumaca u pregovaračkom odboru HSDK. Pored toga, treba znati da smo sastanke svih članova HSDK, a pozivi su bili na oglasnim pločama, održali u Kazalištu lutaka, ZKM-u, Komediji i Gavelli (organizirali su ih naravno povjerenici), te smo i Domagoj i ja dali odgovore na sva pitanja i objasnili sve što se dalo objasniti. Glumaca na tim sastancima nije bilo, ali sasvim je nepošteno za neinformiranost glumaca okriviti glavnu tajnicu i povjerenike, a izostaviti Žarka Savića kao predstavnika glumaca, koji je bio informiran o svemu, dobio sve do jednoga materijala, bio na sastancima, i glasovao za stavove. Dapače, prijedlog o uređivanju radnog vremena koji je dostavio uvršten je u naš nacrt prijedloga KU, kao i odredba da se radi do kraja godine u kojoj se navrši 65 godina života. Nadam se da to dovoljno govori o mojem „upornom izbjegavanju i sprječavanju da se sudjeluje u raspravi“.
- Rokovi koje sam predložila, također, su raspravljeni i obrazloženi. Demokratska većina povjerenika i članova pregovaračkog odbora je stala na stajalište da posao treba privesti kraju što je moguće prije, (kod zamjenice Švaljek, čak je dogovoren rok do kraja siječnja, bio je na tom sastanku i Žarko Savić) pa se zaista postavlja pitanje sudjelujemo li mi to u istim pregovorima? O drugim razlozima zašto smatramo da pregovore treba okončati u što je moguće kraćem roku, ne želim elaborirati, jer sve političko gospodarske neizvjesnosti koje se otvaraju, jednostavno upućuju na to da je pametno imati kolektivni ugovor.
- U 12 godina rada u sindikatu niti jedan kolektivni ugovor nisam potpisala bez suglasnosti većine članova sindikata na koje se on odnosio. To glumci od mene ne moraju tražiti, jer konačni tekst Kolektivnog ugovora, kakav god bio, imat će svoje obrazloženje i završit će, kao uvijek i svuda, na izjašnjavanju članstva.
- Na kraju se samo od sebe nameće pitanje: kako to i zašto gospodin Žarko Savić potpisuje pismo u kojemu tako teškim riječima optužuje za urotu, nedemokratičnost, pristranost, neutemeljenost, promjenjivost stavova, ne samo glavnu tajnicu, nego i cijeli pregovarački odbor u kojemu sam sudjeluje? Zašto gospodin Savić i glumci nisu u protekla dva mjeseca napravili svoj prijedlog i nisu ga stavili na demokratsku raspravu svim povjerenicima ustanova u kulturi s kojima dijele sudbinu Proračuna Grada Zagreba, vodeći pri tom računa o preuzetoj obvezi i utvrđenom zajedničkom cilju – potpisati kolektivni ugovor – minimalno na postojećoj razini plaća i prava. Svi članovi pregovaračkog odbora svjedoci su da je gospodin Savić u pregovorima sudjelovao bez postavljanja ikakvih drugih uvjeta (osim onih koji su bili uvršteni u nacrt prijedloga, a od kojih je na kraju odustao).
Molim sve povjerenike da pažljivo pročitate ovo očitovanje. Budući da je pred nama konkretan posao, molim da se uključite u rješavanje ovoga problema, vodeći računa i o tome da su u tijeku razne predizborne kampanje. Jedina kampanja u kojoj sam u ovome poslu stalno, jest interes članova. Ako mi to vjerujete, ne bojim se za rezultat ovih pregovora, jer rezultat uvijek postoji. Neće biti najbolji, možda ni dobar, ali u odnosu na vrijeme u kojem živimo bit će to ostvarenje mogućeg. Iza toga stojim. Najlošiji kolektivni ugovor u ovakvim je vremenima bolji od pravilnika o radu, jer je ugovor.
pismo g. Žarka Savića: pismo_zarka_savica