Poštovane članice i članovi Hrvatskoga sindikata djelatnika u kulturi, poštovane povjerenice i povjerenici, dame i gospodo,
Godina na izmaku ima svoja dva lica. Prvo se ogleda u velikom povećanju troškova života, visokim cijenama koje su ponekad i one sa dobrim vidom dovele u sumnju da li su prikazane brojke na artiklu zaista te koje su navedene. I dobro je da su točne jer su dokaz dobroga vida, ali njihova točnost, iz kupnje u kupnju, postavljala nam je pitanja – do kada ovako? Ima li granice poskupljenjima? Pa zar je moguće da je ovaj proizvod ovoliko poskupio?
S druge strane, na drugom kraju spektra, bilo je neodgodivo povećati plaće našim djelatnicama i djelatnicima, a što je zahtijevalo otvaranje pregovora pa i u onim situacijama u kojima smo pred koji mjesec sklopili nove kolektivne ugovore.
Na svu sreću, kao drugo lice godine na izmaku, ali i naš angažman i svakodnevni rad, uspjeli smo tijekom godine značajnije povećati plaće i druga materijalna prava, a vjetar u leđa svakako su nam bile i pozitivne makroekonomske okolnosti, puna državna blagajna od povećanog ubranog PDV-a koji je odraz znatnog povećanja cijena, kao i nadolazećih izbora koji niti jednog političara ne ostavljaju baš u potpunoj ravnodušnosti kada su naši zahtjevi u pitanju.
Ne želeći ovu prigodu zagrtati pesimističnim prognozama, ipak nije na odmet spomenuti kako nam je povijest, kao učiteljica života, pokazala kako dobra vremena zamijene loša, ali isto tako kako se dobra vremena zamijene lošima. Bez namjere prizivanja tih loših vremena (jer nevolja i sama dođe), naša je obveza biti spremni i za to vrijeme za koje se nadamo da za dugo doći neće. S tim u vezi, nekako je prirodno kako ljudi u dobrim vremenima stave u drugi plan neke stvari, pa tako i sindikat i njegovo djelovanje, ponukani mišlju kako je sve u redu i kako će tako biti ubuduće i zadugo. No to nažalost ne biva uvijek tako. Moramo uvijek imati na umu kako nam nitko ništa neće dati ako se sami za to ne izborimo, kao što nam nitko ništa nije niti dao bez našeg angažmana.
Nitko nas neće zaštititi i boriti se za naša prava ako se sami za njih ne izborimo. Stoga, snaga našega Sindikata koja se, između ostaloga, ogleda u brojnosti našeg članstva mora biti zadržana na ovoj razini na kojoj je sada, a naša moralna obveza jest u Sindikat uključivati (barem poticati) što više mladih ljudi koji ulaze ili su ušli u svijet rada, te kao takvi došli „na gotovo“, bez svijesti o tome kako se do toga došlo. Njihovo uključenje u Sindikat nam je od iznimne važnosti, kao i svih onih koji ne vide razloga biti članovi sindikata, iako među prvima traže veće plaće, veća druga materijalna prava, bolje uvjete rada, a u članstvo ulaze neposredno ili istovremeno s nastankom nekog problema.
Uvijek i svugdje osjećamo se pozvanima i dužnima zahvaliti vam se na vašem članstvu i sindikatu jer bez vas nema niti sindikata, a posebno onakvoga koji može biti relevantan faktor u borbi za plaće i bolje uvjete rada.
U vremenu koje je ispred nas nastavljamo tamo gdje smo stali, a za to nam je potrebna i vaša podrška ali i vaša pomoć jer sindikat, to ste vi.
Vjerujući i nadajući se u bolje sutra, svima vama i vašim obiteljima, poštovane i drage kolegice i kolege, članice i članovi, povjerenice i povjerenici Hrvatskog sindikata djelatnika u kulturi, želimo sretne, vesele i opuštajuće blagdane.
Vama koji slavite blagdan Božića želimo obilje Božjega mira i blagoslova, a svima nama sretnu (sretniju), uspješnu i zdravljem ispunjenu Novu 2025. godinu.
Vaš Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi