Obveza usklađivanja granskih kolektivnih ugovora s Dodatkom I TKU za javne službe, ne znači istovremeno i obvezu njihova usklađivanja s odredbom TKU koja regulira naknadu za prijevoz
(SDLSN, 5. veljače 2013.) Pregovori sa sindikatima javnih službi kojima bi se granski kolektivni ugovori trebali uskladiti s Dodatkom I Temeljnom kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama, mogli bi za Vladu Republike Hrvatske završiti s iznenađujućim rezultatom.
Iako su se ugovorne strane Dodatkom I TKU-u obvezale sve kolektivne ugovore za pojedina područja, odjeljke ili skupine prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti, koji su zaključeni slijedom TKU-a, uskladiti s ovim Dodatkom, to ne znači obvezu usklađivanja postojećih granskih kolektivnih ugovora sa svim pravima koja su smanjena TKU-om.
Upravo formulacija „uskladit će se s ovim Dodatkom” predstavlja nagaznu minu koju si je Vlada sama postavila u TKU, a koja sindikate javnih službi abolira od obveze usklađivanja odredbi kojima se naknada za prijevoz regulira u granskim kolektivnim ugovorima s odredbom članka 67. TKU-a, kojim je ona regulirana nepovoljnije.
Naime, Dodatkom I regulirano je samo „privremeno ograničenje materijalnih prava ugovorenih Temeljnim kolektivnim ugovorom”, kao i obveza usklađenja granskih kolektivnih ugovora s Dodatkom, ali ne i obveza usklađivanja granskih kolektivnih ugovora sa samim TKU-om i pravima koja su trajno smanjena – poput naknade za prijevoz iz članka 67. TKU-a.
Prijelaznim odredbama TKU-a je, doduše, propisano da naknada za prijevoz ne može biti predmet uređenja granskih kolektivnih ugovora, ali njome nije propisana ništavost takvih odredbi u postojećim granskim kolektivnim ugovorima, odnosno obveza usklađivanja granskih kolektivnih ugovora koji su na snazi s odredbom članka 67. TKU, već samo nemogućnost uređenja naknade za prijevoz u novim – budućim granskim kolektivnim ugovorima.
Stoga sindikati javnih službi koji su počeli ili se spremaju na pregovore o izmjenama granskih kolektivnih ugovora u pregovore ulaze bez obveze usklađenja odredbi o naknadi za prijevoz s odredbom TKU-a kojom je regulirano ovo pravo, a postupci Vlade kojima namjerava putem zakona ukinuti određena prava utvrđena granskim kolektivnim ugovorima, ne obvezuju ih na „fair play”, odnosno džentlmensko ponašanje u situaciji u kojoj ih se prijevarom pokušava deprivirati.
Dakle, naknada za prijevoz može biti regulirana granskim kolektivnim ugovorima koji su bili na snazi u vrijeme zaključenja TKU-a, a to znači, kada su u pitanju kolektivni ugovori zaključeni krajem 2011. godine na rok od četiri godine, do kraja 2015. godine.
Također, ukoliko bi poslodavac primjenjivao odredbu TKU-a o prijevozu, sindikati imaju “crno na bijelo” zapisano u Dodatku I TKU da ukoliko je pojedino materijalno pravo, sadržano u članku 60., članku 64. stavku 2., članku 67., članku 69. stavku 2. i članku 71. TKU, postalo utuživo temeljem kolektivnih granskih kolektivnih ugovora, Vlada Republike Hrvatske priznaje utuživost tih prava i drugim službenicima i namještenicima u javnim službama na koje se ti kolektivni ugovori ne primjenjuju, u opsegu i u visini materijalnih prava sadržanih u tim kolektivnim ugovorima.
Izgleda da pregovarački „mlinac” Miranda Mrsića ipak nije tako učinkovit kako se činilo, odnosno Vladini (nadri)pravnici stručni kako su mislili. S. Kuhar