Poštovani članovi,
u ponedjeljak 30. rujna i utorak 1. listopada 2013. održana je dvodnevna sjednica središnjeg odbora Nezavisnih hrvatskih sindikata. Uobičajena pitanja i odlučivanja o njima ostala su u drugom planu, jer je pretežiti dio sjednice utrošen na stručnu prezentaciju zakona, što su u izradi. Pravnice i ekonomistica NHS-a, na jednostavan su način prezentirale sve promjene što nas do Nove godine očekuju donošenjem novih zakona ili izmjenama i dopunama postojećih, o čemu vas članove želimo izvijestiti. Napominjemo da su svi zakoni u izradi, te da rješenja o kojima se razgovaralo, vjerujemo, nisu konačna, te se nadamo da će sindikati u daljnjem tijeku izrade zakona, uspjeti uvjeriti zakonodavce da su neka od predloženih rješenja ne samo neprihvatljiva nego pogubna za položaj radnika. Predložena rješenja u velikoj većini neće dovesti do olakšavanja zapošljavanja ni zaštite radnika, što je navodno glavni interes zakonodavca, jer sindikati očekuju upravo suprotno – rad će biti sveden na robu s kojom poslodavac u liberaliziranom sustavu kakav predlažu zakoni, može raditi što i kako hoće.
Sažetak iz prijedloga zakona koji su na stolu dajemo u najkraćoj formi, pa neka svaki čitatelj zaključi koliko ima zaštite radnika, a koliko fleksibilizacije (liberalizacije) tržišta rada i koliko će sve skupa olakšati zapošljavanje, odnosno otvarati nova radna mjesta.
Zakon o radu:
– flesibilizacija tržišta rada kroz financijski uvjetovani otkaz – kada je poslodavac u financijskim teškoćama to je razlog za otkaze,
– ostaju pravilnici o radu (EU ih nema) kojima poslodavci jednostrano određuju plaće i druga materijalna prava, ne moraju pregovarati, a onda se postavlja pitanje trebaju li sindikati i o čemu mogu pregovarati,
– otkaz radnicima na bolovanju i trudnicama nakon najduže 6 mjeseci od dostave odluke o otkazu ugovora o radu,
– liberalizacija rasporeda radnog vremena prema potrebama poslodavca – ukidanje tjednoga ograničenja prekovremenih sati rada,
– nema programa zbrinjavanja viška radnika, nego se poslodavcu omogućava pojednostavljivanje postupka donošenjem odluke o kolektivnom višku radnika,
– uvođenje plaće i materijalnih prava razmjerno ugovorenom radnom vremenu, do sada su materijalna prava bila neovisna o radnom vremenu jer smo ugovorili prava za puno i nepuno radno vrijeme,
– naknade plaće nisu zakonska kategorija, nego se prepuštaju pregovorima ili ugovorima o radu, do sada su bila u ZOR-u npr. naknada za godišnji prosjek tri mjeseca prije godišnjeg, što je bilo povoljnije za radnika,
– razlozi za otkaz kolektivnih ugovora – objektivne okolnosti – zbog drugačije definicije toga instiututa uspjeli smo sačuvati dosadašnje kolektivne ugovore, te su oni samo iznimno bili otkazivani, a sada će to biti pravilo, kada god se pokažu makar i samo privremene teškoće u poslovanju.
Zakon o bavljanju povremenih poslova:
– širom se otvaraju vrata iznimno velikoj konkurenciji, jer zakon široko definira povremene poslove. Usprkos izrazito lošim rezultatima takve prakse u Njemačkoj npr., Vlada ustrajava na posebnom zakonu, iako je ovo područje moguće i potrebno riješiti u okviru Zakona o radu, te maksimalno zaštititi dostignutu razinu plaća i način rada (nije definirano ni što je to povremeno, ni kolika je vrijednost rada mala, a otvara se mogućnost da te poslove rade i umirovljenici, pa i zaposleni radi povećanja dohotka, što radnicima stvara iznimnu konkurenciju, mladima zatvara i ono malo perspektive, te sigurno ne olakšava zapošljavanje nezaposlenih). Očekivani rezultat: kada se povremeno radi, nisi nezaposlen, pa će slika nezaposlenih biti ljepša; oni koji će na ovaj način dodatno zarađivati možda zarade za dostojanstven život, ali će mladima oduzeti i tu priliku; broj socijalno ugroženih se neće smanjiti, jer obavljanjem povremenih poslova nije moguće osigurati minimalnu egzistenciju, itd.
Zakon o reprezentativnosti:
– ne osigurava primjenu istih principa u državnim i javnim službama,
– omogućava pregovore nereprezentativnih sindikata kada potpišu sporazum (koalicije kao u politici, a zna se čemu to služi), što je elementarna nepravda i neprincipijelnost sustava.
Zakon o mirovinskom:
– cilj je uređivanje sustava kako bi se ostvarila održivost – treba podržati,
– izdvajanje iz fonda radničkih mirovina onih po posebnim propisima,
– uređivanje onih mirovina za koje nije ostvarena adekvatna uplata.
Zakon o otpremninama:
– zakonom se rjeršava pitanje otpremnina za slučaj kada radnik ostaje bez posla,
– uveo bi se novi doprinos iz bruto plaća,
– računica pokazuje da radnicima to neće biti povoljnije, jer će fond biti izložen objektivnom stanju na tržištu i velika je vjerojatnost (praksa u Austriji to poptvrđuje) da će radnici na kraju opet biti na gubitku, jer će im se svaki mjesec uzeti, a na kraju će dobiti realno manje zbog inflacije, lošeg i skupog upravljanja fondom itd.
Zakon o zaštiti na radu:
– poslodavac je obvezan na obavješćivanje i savjetovanje s predstavnicima radnika o pitanjima zaštite na radu,
– uvođenje nadzornih uređaja kao sredstva zaštite na radu u sve prostorije osim za osobnu higijenu i presvlačenje,
– obveza poslodavca na prevenciju stresa i analiza čimbenika stresa,
– zabrana korištenja sredstava ovisnosti (0,00 promila alkohola u krvi),
– sindikat neće imati mogućnost imenovati povjerenika zaštite na radu,
– osniva se zavod za zaštitu na radu kao javna ustanova, koji postaje tijelo nadzora.
Zakon o potporama za očuvanje radnih mjesta – neradni petak:
– Predloženi tekst Zakona će, prema stručnom mišljenju NHS-a, imato lošije efekte od sadašnjega, koji zbog komplicirane procedure nije ušao u širu primjenu.
Zakon o minimalnoj plaći:
– prijedlog NHS-a je da se sadašnja minimalna plaća korigira indeksom potrošačkih cijena prehrane i bezalkoholnih pića što bi iznosilo 5,1 posto povećanja ili minimalna plaća u iznosu od 3.137,00 kuna (blizu 40% prosječne plaće u RH). Vlada predlaže povećanje za indeks inflacije, pa bi minimalna plaća jedva prešla 3.000 kuna, što dakako svesrdno podržavaju poslodavci.